Karcinom mokraćne bešike spada među najučestalije maligne bolesti globalno (deveto mesto), sa približno dva miliona ljudi koji žive sa ovom dijagnozom širom sveta. Bolest pretežno pogađa osobe starije od 55 godina i češća je kod muškaraca2,3.
Karcinomi genitourinarnog trakta predstavljaju značajan uzrok obolevanja i smrtnosti od malignih bolesti. Naš prioritet je unapređenje ishoda kroz istraživanje, ranu detekciju i personalizovano lečenje zasnovano na biomarkerima, uz ambiciju da dugoročno smanjimo, a jednog dana i eliminišemo, mortalitet od karcinoma.
Genitourinarni karcinomi obuhvataju tumore prostate, mokraćne bešike i urotrakta, bubrega, testisa i penisa. Karcinom prostate beleži oko 1,47 miliona novih slučajeva godišnje i spada među najčešće muške maligne tumore, dok karcinom mokraćne bešike ima oko 614.000 novih slučajeva godišnje i ubraja se među najučestalije solidne tumore, posebno kod muškaraca2,3.
Karcinom mokraćne bešike spada među najučestalije maligne bolesti globalno (deveto mesto), sa približno dva miliona ljudi koji žive sa ovom dijagnozom širom sveta. Bolest pretežno pogađa osobe starije od 55 godina i češća je kod muškaraca2,3.
Uprkos kurativnoj nameri radikalne cistektomije, do 50% bolesnika može doživeti recidiv ili progresiju u roku od pet godina; zato su rano prepoznavanje rizičnih bolesnika, optimalna perioperativna sistemska terapija i adekvatno praćenje ključni ciljevi lečenja MIBC7,8.
Najčešći simptom je makro ili mikroskopska hematurija, uz poremećaje mikcije (povećana frekvencija i/ili urgencija), iritativne tegobe i dizuriju. Simptomi MIBCa se često preklapaju sa benignim stanjima; ipak, bolesnike sa perzistentnim tegobama treba sistematski evaluirati u pogledu sumnje na MIBC1,9-11.
Lečenje mišićnoinvazivnog karcinoma mokraćne bešike (MIBC) je multimodalno i usmereno na radikalno uklanjanje tumorske mase, kontrolu lokalnog napredovanja i prevenciju udaljenih metastaza. Za izbor terapijske strategije neophodna je multidisciplinarna procena (urolog, medikalni onkolog, radioterapeut, radiolog, patolog), uključujući podobnost zacisplatin, komorbiditete, performans status i preferencije bolesnika1,9,10,12.
Radikalna cistektomija (RC) sa odgovarajućom limfadenektomijom predstavlja standard nege za MIBC kod podobnih pacijenata9,10,12.
Radioterapija može se primeniti kao alternativa RC kod pažljivo selektovanih pacijenata ili u kombinaciji sa sistemskom terapijom radi smanjenja tumorske mase i bolje lokalne kontrole1,9,10.
Hemioterapija na bazi cisplatina8,13,14
Hemoradioterapija: kombinacija radioterapije i hemoterapije obezbeđuje lokalnu kontrolu i može smanjiti rizik od recidiva i metastaza kod selektovanih pacijenata, naročito u protokolima očuvanja bešike1,9,10.
U odabranim slučajevima moguće je očuvanje mokraćne bešike, najčešće kroz temeljnu transuretralnu resekciju tumora (TURBT) uz sistemsku hemoterapiju i zračenje, uz striktno onkološko praćenje1,9,10.
Imunoterapija: Kod podobnih pacijenata može pojačati antitumorski imuni odgovor i smanjiti rizik od povratka bolesti nakon definitivnog lokalnog lečenja1,9,10.
Multidisciplinarni tim (MDT) je ključan za obezbeđivanje optimalnog, individualizovanog zbrinjavanja bolesnika sa MIBCom15.
Uključivanje MDTa omogućava pravovremenu selekciju terapijske strategije (hirurgija, sistemska terapija, zračenje, očuvanje bešike) u skladu sa kliničkim profilom i preferencijama bolesnika.
Perioperativno lečenje je pristup koji se sprovodi u periodu pre i posle operacije, sa ciljem da se poboljša dugoročno zdravlje osoba kojima je postavljena dijagnoza MIBC16. Pre operacije ovaj pristup može obuhvatiti sistemske terapije koje imaju za cilj kontrolu eventualnih mikroskopskih žarišta bolesti, dok se nakon operacije terapija može nastaviti radi smanjenja rizika od povratka bolesti1,9. Lečenje se planira i sprovodi u saradnji više specijalista, u okviru multidisciplinarnog tima.
Reference:
RS-8025, Decembar 2025